Uvijek sam se suprotstavljao simplificiranju problema definicije one strukture koja je do 1990. upravljala Hrvatskom, te u sklopu Jugoslavije, a za interes očuvanja njezine teritorijalne cjelovitosti, bila sastavnim dijelom totalitarističkog sigurnosnog i represivnog aparata temeljenog i usmjerenog isključivo na potpuni nadzor ljudi i prostora! (Obavještajni sustav bivše države uopće ne poznaje npr. 'industrijsku špijunažu' koja u drugim državama predstavlja najvažniji segment istog). Na ključnim mjestima su većinom bili postavljani, formalno doista, članovi Saveza komunista ali s druge strane neoboriva činjenica jest da su u ogromnoj mreži doušnika, umreženih od samog vrha države sve do razine gradske četvrti i ulice, prevladavali oni koji to uopće nisu bili.(N.Mogorović, Udruga "Krasna zemljo")

Iz Večernjeg lista prenosimo komentar dopadljivog naslova "Najbolji hrvatski tamburaši" u kojem autor Milan Jajčinović piše o aktualnim najavama vezano uz povratak HDZ-a takozvanim "izvornim vrijednostima" te stranke. Autor komentira kako te izvorne vrijednosti, koje su zapravo nacionalne, a ne HDZ-ove predstavljaju više pokušaj prikupljanja predizbornih bodova nego nekakve stvarne transformacije svijesti unutar same stranke. Izdvajamo: "U tom se cilju već friziraju stranački govori, odlazi na državne proslave, pokušava koketirati s obitelji Tuđman, oponira se kritičarima takvog trenda... I računa da bi se nastavljanjem toga trenda opet mogli dobiti izbori. Usprkos krizi, manjku tzv. pozitivnih pomaka i višku negativnih tendencija. Vlast se nada da će joj tamburanje po nacionalnim žicama biti prepoznato, da i će joj laćanje tambura opet donijeti epitet „najbolji hrvatski tamburaši", pribavi ti oprost puka za ono što je loše činila i pučki kredit za daljnje vladanje."

Nije trebalo dugo čekati da bi se nakon proslave četničko-komunističkoga derneka u Srbu – proslave koja je pokazala mnogo toga o tzv. hrvatskim komunistima - javila "udarna pesnica" povijesne znanosti u Hrvata, dr. Ivo Goldstein. U članku objavljenomu u Jutarnjem listu potrudio se je on, naime, poučiti neuki puk kako ustanak u Srbu nije bio četnički, već "antifašistički", dok su svi koji drugačije kažu (a što drugo) nego ustašoidi koji kleveću i lažu. Članak se, kaže dr. Goldstein, temelji na dokumentima koji se nalaze u arhivima ili su već objavljeni. Šteta što pritom – pišući o vrloj osjetljivoj i važnoj temi - ne navodi koji su to dokumenti i literatura, pa tako čitateljima koji nemaju nadnaravne i vidovnjačke sposobnosti ostaje samo nagađati.(D.Dijanović)

Ivan Jaklin iz Varaždina s hodočašća u Boričevac poslao nam je slike tamošnje srušene crkve i integralni tekst poruke biskupa mons. dr. Mile Bogovića. Hodočašće je organizirano na dan sv. Ane i tužnu obljetnicu događaja kada su četnici 1941. ubili približno tristotinjak hodočasnika iz Drvara, nakon što su ih prethodno istjerali iz vlaka. I dok neki ove strašne događaje iz 1941. slave kao Dan ustanka naroda Like, treba biti uvjerenja da se istina ne može pobijediti i da povijesnim krivotvorinama uskoro ne će biti mjesta u slobodnoj i modernoj Republici Hrvatskoj.

Kad bi neki izraelski političar ili intelektualac predložio da se u Izraelu podigne spomenik Karlu Adolfu Eichmannu, nema sumnje da bi bio smješten u odgovarajuću medicinsku ustanovu. Jednako bi prošao i, primjerice, Finac koji bi zatražio da se u Helsinkiju izradi spomenik Staljinu. Zašto je tome tako, razumnome čovjeku suvišno je objašnjavati. U Hrvatskoj, međutim, vrijede neka druga pravila: u Hrvatskoj je moguće da osobe koje su izvršile brutalni pokolj hrvatskih civila budu amnestirane od odgovornosti za taj zločin, i da, pače, za taj pokolj budu nagrađene spomenikom!.(D.Dijanović)

Smatramo da je nužno podvrći reviziji one segmente Zakona o nacionalnim manjinama koji nisu u skladu sa standardima visoko razvijenih demokracija i bogatih država svijeta te na taj način onemogućiti da predstavnici zanemarivo malog biračkog tijela budu ključan čimbenik kod formiranja Vlade RH. Nedopustivo je, osim toga, da predstavnici nacionalne manjine budu zastupljeni u svim tijelima državne vlasti, u svakom ministarstvu, veleposlanstvima ... samo zato jer su Srbi, na primjer, i zato jer su omogućili svojim rukama stvaranje većine u Saboru. Nedopustivo je da netko bude potpredsjednik Vlade, državni tajnik ili veleposlanik samo zato jer je Srbin. Ako ni zbog čega drugoga onda već iz razloga što su tako u privilegiranom položaju u odnosu na Hrvate koji ne postaju visoki i dobro plaćeni dužnosnici RH samo zato jer su Hrvati, već zato jer su ih građani izabrali preko stranačkih ili nezavisnih lista.(Ninoslav Mogorović)

U Novom Listu od 12. srpnja 2010. objavljena je na naslovnici najava «Miroslav Tuđman i Markica Rebić pod istragom». Tekst Ivice Đikića na tu temu objavljen je na stranici 4, te drugi tekst u svezi s prvim na str. 6. U nastavku donosimo odgovor prof. dr. Miroslava Tuđmana na tekst I. Đikića, upućen Novom listu i Hini. Izdvajamo: "U tekstu Ivice Đikića glavna je vijest „Djelatnici obavještajnih službi i policije ... dobili su zadatak da istragu intenzivno usmjere prema osobama kojima su se odavno morali pozabaviti". Jesu li djelatnici izvještajnih službi i policije dobili takvu zadaću to mi nije poznato. Malo je vjerojatno da je tome tako, jer ono radi čega Đikić poziva na istragu niti je objektivno niti je istinito, da bi moglo biti podloga takvoj zadaći. No očito je nešto drugo. Mentalitet "dobrih, starih totalitarnih vremena" opet je na djelu. Opet novinar, tj. provjereni "društveno-politički radnik" najavljuje (u staroj maniri i poznatim rječnikom) nove čistke i progone "prema osobama kojima su se odavno morali pozabaviti" i policija i obavještajne službe. "

Zajednica hrvatskih udruga u Istri organizira obilježavanje 90.obljetnice spaljivanja Narodnog doma u Puli 13.srpnja 1920.godine. Predavanje o tom povijesnom događaju održat će prof.dr.Branimir Crljenko, u petak 16. srpnja 2010. u 19 sati u prostorima Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva "Krasna zemljo",Carrarina 7, u Puli (u neposrednoj blizini nekadašnjeg Narodnog doma-danas HGK i Porezne uprave).Izdvajamo: "Na dan 13. srpnja 1920. godine je u Puli, koja je od Talijana bila okupirana nakon završetka Prvog svjetskog rata, zapaljen hrvatski Narodni dom, mjesto okupljanja i djelovanja hrvatskih kulturnih društava u tom gradu. Bio je to, tih davnih dana, jedan u nizu nasrtaja na institucionalne oblike hrvatskog samoorganiziranja u Istri (a i šire) koje su talijanski šovinisti željeli u što kraćem vremenu razoriti i uništiti kako bi nestala sva „... stožerna mjesta čuvanja hrvatskog etničkog tkiva Istre...". Iako su progoni svega hrvatskog započeli odmah nakon dolaska talijanske vojske koncem 1918. godine, 13. srpnja 1920. godine simbolizira početak hrvatskog holokausta u Istri. "

S 5. Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa održanog od 18.-20. lipnja 2010. u Zagrebu i Voćinu, donosimo prvi dio izlaganja dr. Ružice Ćavar, predsjednice Hrvatskoga pokreta za život i obitelj pod nazivom "Jugokomunistička velikosrpska mržnja nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine, ubijala je i grobove hrvatskih ratnika u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini". Izdvajamo: "U vrijeme prvoga Predsjednika Republike Hrvatske, stvarani su civilizacijski i humani uvjeti ispravljanja nezamislive nepravde i davanja satisfakcije svim ubijenim žrtvama zloglasnog komunističkog terora nakon Drugog svjetskog rata i njihovim živim potomcima, te je omogućeno da se ponovno dostojno obilježe i spomenicima označe zločinački razorena i poravnata groblja. Ustanovljena je komisija i osigurana su sredstva za istraživanje svih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, te je potaknuto da se od uprava gradskih groblja zatraži popis i mjesto ukopa svih poginulih hrvatskih vojnika."

Sviđala mi se konstatacija čelnika HSP-a Srba u svezi pogleda na današnju zbilju hrvatske države; kako smo mi Hrvati "građani drugog reda", poglavito politički Hrvati. Koliko je to istina, govori nam sadašnje stanje sigurnosti, od one opće, socijalne, pa do zakonodavne. Kako smo to uspjeli napraviti ne zna niti jedna knjiga fenomena, možda je to osmo ili deveto svjetsko čudo. Postalo je normalno da smo postali poligon za iživljavanje srpskih mafijaša, naši novinari se likvidiraju usred bijela dana, nalazimo odrubljene glave po jezerima, likvidacije po scenariju Luc Bessona, a naša tajna služba odgovara kako nismo provincija, već zemlja visoke sigurnosti. Naša pak sigurnost izvire iz sretne okolnosti što nismo još uvijek zanimljiva destinacija za okorjele teroriste, kao za srpske mafijaše. Mi bismo mogli u turističkoj ponudi za srpske turiste staviti slogan; „dođite na naše more, vaše tajne službe i mafijaši će vas štititi, oni su već dugo kod nas".(I.Drenjančević)