| Uzrok rata bila je osvajačka politike Srbije (1) |
 |
 |
 |
|
Dugačak je i dubok raspon gledanja na Hrvatsku u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljeća - od nacionalno osviještenog i domoljubnog opravdavanja i priznavanja svih postignutih vrjednota - preko pronalaženja zamjerki i sitničavog prigovaranja svemu i svačemu, omalovažavanja i obezvređivanja - pa do pokušaja osporavanja ili čak revizionizma povijesne istine, služeći se pritom sumnjivim činjenicama i lažnim konstrukcijama, zamjenama teza, prebacivanjem i raspodjelom krivnje i koječim sličnim. Pozitivan stav prema svemu, pa tako i prema ovom pitanju prirodna je težnja svakoga za održanjem i samopotvrđivanjem, ali začuđujuće je otkuda, u jednom dijelu društva, toliki manjak samopoštovanja, minimalnog individualnog i kolektivnog ponosa, a zapanjujući višak osobito mazohističke autodestrukcije. S one negativističke pozicije gledanja na ove događaje tadašnju se hrvatsku vlast sumnjiči da rata nije ni trebalo biti, da se mogao izbjeći, ali tobože neprikladan odnos prema Srbima i žustro „mahanje barjacima" navodno su nagnali „ugrožene" Srbe na ratni korak, drastično zanemarujući pri tome jedini i pravi uzrok rata utemeljen od davnih dana i duboko usađen u agresivnoj i osvajačkoj velikosrpskoj politici.
Od Ilije Garašanina i njegova „Načertanija" pa do Memoranduma SANU stoljeće i pol vršila se sveobuhvatna velikosrpska indoktrinacija srpskog stanovništva, naročito prečanskog (izvan Srbije, preko). Vršila se ona na dva načina, dvama linijama, jednom službenom kroz raznorazne modele političkog djelovanja, i drugom privatnom, odgojem, s koljena na koljeno, s djedova i očeva na djecu i unuke.
Veliki je značaj imala i ulogu u tome odigrala jugoslavenska komunistička politika koja je favorizirala povijesnu ulogu Srba, neopravdano ih prikazujući kao nositelje partizanskog tzv. oslobodilačkog pokreta, osiguravala im temeljem toga privilegiran državni i društveni položaj, pa čak i definirala ih kao, uz Hrvate, matični i konstitutivni narod u Hrvatskoj tj. određujući Hrvatsku u svojoj osnovi i biti kao izvornu zemlju hrvatskog i srpskog naroda. Pored, naravno, Srbije konstitutivan su narod i u BiH. K tome treba pribrojiti da su bili i najbrojniji narod u Jugoslaviji. U takvim se okolnostima u Srba stvarao osjećaj premoći, osjećaj da su vodeći narod u zajedničkoj državi, te da je stoga sasvim logično i prirodno njihovo pravo da svi Srbi žive u jednoj državi (što je spiritum movens velikosrpske politike), drugim riječima da svi Srbi žive okupljeni u Velikoj Srbiji, ma kako se ona zvala, Jugoslavija, Srbija ili nekako treće. Uz to konstantno su podgrijavane i opetovane optužbe o ustašoidnosti i genocidnosti hrvatskog naroda, uveličavane brojke i teorije o hrvatskim zločinima i srpskim žrtvama (s prešućivanjem ili minoriziranjem obratnoga), predimenzioniranje Jasenovca itd., sve s ciljem generiranja i permanentnog podsjećanja na „hrvatsku krivnju" (Magnum crimen, Viktora Novaka) i na tim osnovama, na kojima su zbog toga jedni trebali biti kažnjeni, a drugi nagrađeni, izgradnja neravnopravnih pozicija Hrvata i Srba. Iz svega toga pothranjivala se i s vremenom sve više razvijala ideja Velike Srbije.
S druge strane, strašno zvuči, ali srpski starci su ti koji, uz službenu politiku s naglašenim elementima velikosrpstva, snose možda i najveću odgovornost za agresiju na Hrvatsku jer oni su odgojili, oni su podučili svoje potomke u isključivom protuhrvatskom i velikosrpskom duhu, sve one koji su u ratu s neskrivenom mržnjom i netrpeljivošću, a bez trunke grižnje savjesti nanijeli silna zla hrvatskom narodu i drugim nesrbima. Zoran je primjer velikosrpske svijesti i razmišljanja jedan događaj iz razdoblja sredine 80-ih godina, nekoliko godina pred rat, kada u jedan autobus na relaciji Slunj – Karlovac, negdje između Veljuna i Krnjaka uđe neki starac, pozdravi se s vozačem, pa s još nekolicinom putnika, koji su mu svi bili vjerojatno poznati iz susjednih sela, preleti pogledom po cijelom autobusu i onako tobože začuđeno, ali prilično bahato uzvikne: „Gle, sve Srbin do Srbina! Sve Srbi, a ovo Hrvatska. E, kako je to moguće?" I on je možda imao sinove i unuke koji su onda slijedom logike, instrumentalizirani obiteljskim naslijeđem, nekoliko godina kasnije digli ruku na Hrvatsku. Zato, kada se pobunjene Srbe pokušavalo opravdati da oni zapravo nisu bili takvi, ali da su od svoga i beogradskog političkog vodstva bili zavedeni, možemo s dozom cinizma reći da ih, na žalost, nije ni bilo teško zavesti.
Tome treba pridodati i njihovu socio-ekonomsku i kulturološku dimenziju u kojoj su, masovno imajući status partizanskih boraca, prvoboraca, spomeničara, uživali brojne povlastice i unosne mirovine, od kojih su, uz nešto rada na zemlji, mnoge takve seoske obitelji egzistirale, nemajući potrebe za dodatnim zapošljavanjem (i školovanjem) ostalih članova kućanstva, osim tradicionalno brojnog ulaska u tadašnju miliciju i vojsku, što su strukture koje su većim dijelom i držali, a koje opet nisu zahtjevne u smislu intelektualno-duhovnih ulaganja. Prema tome, kad se jugoslavenskoj prosrpskoj politici i usađivanju velikosrpske svijesti od malih nogu doda i njihova socijalna i nižeobrazovna struktura, tada se doista nije za čuditi što ih je vrlo lako bilo zavesti, i odvući na krivi put, kad su za to bile ispunjene takoreći sve bitne predispozicije.
Osim navedenog, ovdje je potrebno osvrnuti se na još jednu osporavanu činjenicu. Riječ je o tome da se pretežit, daleko najveći dio srpskog stanovništva u Hrvatskoj pobunio i zaratio protiv hrvatske države, rekli bismo gotovo svi, izuzev rijetkih pojedinaca. To se pokušava ublažiti, pa i činjenično relativizirati tumačenjem da nisu svi, da se odmetnuo samo dio. A riječ dio je vrlo rastezljiv pojam, može sadržavati 99 posto, ali i 1 posto nečega. Međutim, da su se svi ili gotovo svi Srbi ponijeli kao velikosrbi potvrđuje jednostavna matematika. Po tadašnjim službenim statistikama Srba je pred rat u Hrvatskoj bilo oko 600.000, i ako se od toga broja odbiju žene dođe se do 300.000, pa ako se nadalje odbiju djeca, starci, bolesni i nemoćni tada ostaje brojka od 150.000 onih koji su uzeli oružje u ruke, što je i s vojnog aspekta gledano više nego realna brojka obzirom na dužinu fronte koju je trebalo držati prema hrvatskim snagama, od istočne Slavonije, preko zapadne i Banovine, do Like i Dalmacije, a također i s obzirom da su se vojne jedinice smjenjivale na položajima. Ostali su bili logistička potpora. To pokazuje da su doista manje-više svi Srbi bili velikosrpski orijentirani i kao takvi ustali protiv Hrvatske. A iznimaka, časnih pojedinaca i branitelja Hrvatske, svakako je bilo, u određenom manjem broju, samo, kako bi rekao jedan pronicljivi hrvatski intelektualac, ako u čašu vode ulijemo par kapi vina, to na žalost, još uvijek nije gemišt.
Srbi su, šteta što je tomu tako, od svojega dolaska u hrvatske krajeve previše često bili destabilizirajući element i snaga, nikada do kraja udomaćeni, adaptirani i ukorijenjeni, suživljeni u zajedništvu s Hrvatima i Hrvatskom. Tvrdnja kako im je Hrvatska domovina više je na načelnoj razini i teoretske prirode nego što je većina njih kroz stoljeća tako osjećala. Dapače, karakterizirala ih je neprestana okrenutost prema vanjskim faktorima, prema Beču, Pešti i osobito Beogradu, gdje Srbiju iskreno doživljavaju kao svoju pravu domovinu.
Turci su tijekom 16. stoljeća osvojili istočne dijelove Habsburške Monarhije, tj. istočne dijelove Ugarske i Hrvatske, koja je svedena na reliquiae reliquiarum. Bečki dvor bio je u strahu od Turaka i njihovog mogućeg prodora dalje prema zapadu, prema carskoj prijestolnici i srcu Monarhije. Trebalo ih je nekako zaustaviti. U to vrijeme na granice hrvatskih ostatka ostataka i Turaka, povlačeći se prema zapadu, dolaze pripadnici etnički različitih pravoslavnih skupina, obuhvaćenih imenom Vlasi, koji će kasnije, u 19. stoljeću, tijekom nacionalno integracijskih procesa, pod velikosrpskom parolom Vuka Stefanovića Karadžića – svi pravoslavci su Srbi – biti konačno definirani kao Srbi, kakvima se do tada nisu smatrali. Do tog vremena bili su vjerski (pravoslavno) identificirani, a od tada, formiranjem nacija, uglavnom kao Srbi. Oni su, kao graničari, u prvo vrijeme djelovali s turske strane granice, u turskoj službi, upadali na hrvatska područja, pljačkali, pustošili i unosili nemir što je imalo za posljedicu iseljavanje kršćanskog stanovništva i čišćenje prostora, nakon čega bi onda Turci upadali u prazna područja i osvajali preostale utvrde. Međutim, sa slabljenjem i splašnjavanjem daljnjih turskih osvajanja oni pomalo gube svoju funkciju i tada, osim što ih austrijski generali zovu, i sami se nude da pređu na hrvatsku stranu granice i obavljaju iste poslove, ali sada za nove gospodare. Habsburgovci su njima u zamjenu za čuvanje granice od turskih provala, između ostalog ostavili vjersku slobodu i dali osobnu slobodu. Vlasi su, došavši na teritorij s hrvatske strane granice, naselili se na zemlju hrvatskog plemstva i Crkve. Dobivši od Habsburgovaca priznanje osobne slobode značilo je da ih hrvatski feudalci na svojoj zemlji nisu mogli imati za svoje kmetove, koje zahtjeve su oni i odbili. Ovime je hrvatsko plemstvo praktično gubilo suverenost na svojoj zemlji, a time i slabilo, što je odgovaralo ne samo graničarima koji su sačuvali svoju slobodu, nego i caru jer je slabljenjem hrvatskog plemstva slabio i njegov otpor bečkoj centralizaciji, čemu je plemstvo sa svojim pravima i slobodama bilo najveća prepreka.
I Hrvatski sabor tražio je da Vlasi prihvate jurisdikciju Sabora i bana, dakle da priznaju hrvatske političke (državne) ustanove, hrvatski pravni sustav. Ali, oni i to odbijaju. Time Vlasi faktički ne priznaju hrvatsku vlast na hrvatskom državnom teritoriju. Prema tome, došavši pred Turcima, našli su pribježište i nastanili se na hrvatskom tlu, ali ubrzo se sporazumjeli s Bečom našavši se s njim na zajedničkom interesu, a istodobno stali protiv hrvatskih feudalaca, ne priznajući njihova prava i ingerencije na njihovoj zemlji, odmah tako istupivši protiv interesa hrvatskog plemstva koje je u to vrijeme, kao isključivi politički narod, bilo nositelj hrvatske državnosti (Sabor, ban), pa su shodno tome, od početka destruktivno nastupali protiv vitalnih hrvatskih interesa. Obrana od Turaka svodila se na to da su graničari i sami povremeno haračili i pustošili hrvatske pogranične krajeve. Kasnije su se Srbi u pojedinim trenucima povezivali i s Peštom, a protivno hrvatskoj strani, kao npr. u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća u doba banovanja Karolyja Khuena-Hedervaryja. Povezivanje s Beogradom, a usuprot hrvatskim interesima rezultiralo je, za sve strane, više nego tragičnim 20. stoljećem.
Nastavlja se
Marijan Župan Podijeli sa prijateljima!     
   Komentara (46)
  napisao/la Tukki, Srpanj 13, 2010
I neda mi se previše pisat,samo činim uslugu desničarima,kad ste zadnji put imali prek 40 postova u temi...nikad!
napisao/la Tukki, Srpanj 13, 2010
Nemo,nisi me baš uvjerio ,mislim da bi malo trebao uključiti klimu u radnoj prostoriji,ak je imaš...
napisao/la Nemo, Srpanj 13, 2010
Mislim da se svi sjećaju obrazloženja tvog nadimka i moj post, naravno, uopće nije aludirao na tvoj nadimak, nego na rad tvog mozga. Pametnome dosta, ne i tebi.
Postovi niže svjedoče o argumentima i o izgubljenosti, samo obrnuto nego što se tebi pričinja. I ključno je da se dokazalo tko je zapravo šovinist: upravo onaj tko za navodni šovinizam optužuje. Upao si u vlastitu kašu, Tukac jedan. I jadniče, Srbima RS nije nikakav tumor, ona je tumor za Hrvate i Bošnjake, a za Srbe ona je prirodno izrasla iz njihove (socio-patološke: uzurpatorske i genocidne) svijesti i djelovanja i nemaju ju namjeru odstranjivati. Da ne bi ispalo da generaliziram cijeli narod u Srbiji, ima časnih Srba, ali se ovdje misli na one koji su imali moć i bili u poziciji da djeluju, kao i na one koji su ih slijedili i još ih uvijek slijede (i u RS-u i u Srbiji). Srpski je problem što ih jedino takvi predstavljaju, odnosno nisu iznjedrili političara (osim čovjeka Čedomira Jovanovića)koji ne bi šovinistički i neprijateljski nastupao prema narodima u susjedstvu i bio indoktriniran "veličinom" Srbije.
napisao/la Tukki, Srpanj 13, 2010
A čuj,ja bi na sebi preventivno odstranio čak i benigni tumor,ha ha
napisao/la stekliš, Srpanj 13, 2010
A tumor treba odstraniti,zar ne,Tuki?Kainovski stav,nema što.
napisao/la Tukki, Srpanj 12, 2010
@stekliš
tebi namjenjujem posebni post da se nebi sudarale loša i dobra energija Možda mi je to hendikep ,ali naše sunarodnjake u Austriji,Srbiji ,Australiji a posebno u Bosni jer su izuzetno agresivni i puno nas koštaju baš previše ne smatram nekom svojom braćom ili kak bi ih već nazval... Više kao neki tumor kao Srbima tzv.Republika Srpska...yebi ga,to je moj stav
napisao/la Tukki, Srpanj 12, 2010
Tuki je -a vidim da nisi pratio nastavu kad sam objašnjavao-posprdni nadimak za Franju kojeg su nadjenuli Feralovci
Nemo je vjerojatno nadimak za čovjeka izgubljenog u prostoru i vremenu što i nije tako loše
napisao/la Nemo, Srpanj 12, 2010
ti si, Tuki, inače tukac, ili je to samo na velikim vrućinama?
mislim da nitko normalan više ne može pratiti tvoje sulude konstrukcije. 'aj!
napisao/la stekliš, Srpanj 12, 2010
A što tebe,Tuki, Bosna toliko žulja?Nije ti u cipeli.Da ne smatraš,možda, naše tamošnje sunarodnjake nepoželjnima,što li?A da nije to ono raspirivanje mržnje o kojemu toliko voliš govoriti.I to,gle,prema dijelu svog vlastitog naroda.Pretpostavljam,naime,da si Hrvat.
napisao/la Tukki, Srpanj 12, 2010
Daj Nemo ohladi s tom prepotencijom i bahatošću.
Pa naravno da ideologija i kreatori dolaze iz Bosne To je i maloj djeci jasno.
napisao/la nzb, Srpanj 12, 2010
Gledajuci ovu nevjerojatnu psihozu koju stvore novinari svaki put kad se u recenici pojavi rijec Srbin i ugrozen (obrat ne vrijedi, u Rijeci su prije manje od godinu dana Srbi zatukli do smrti jednog Hrvata no nitko nije digao to na medjunacionalnu razinu) .. pitam se gdje to vodi. Upravo oni svojim pumpanjem dogadjaja, i manupulacijama podsticu mrznju.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/svjedok-obracuna-u-vodicama-mladici-iz-srbije-prvi-su-poceli-s-provokacijama/501177.aspx Posto je vijest krenula sa indexa.. kako to obicno biva.. vrijedilo bi pogledati da li je stigao kakav demant... i gle cudo je .. netko tko je svjedok i to iz BG je opisao dogadjaj.. na sljedeci nacin: Svjedok događaja tvrdi: Mladići iz automobila prvi su počeli provocirati Nakon objave teksta koji smo prenijeli s portala dnevnog lista Press, javio nam se očevidac događaja (podaci poznati redakciji), i sam iz Beograda, koji tvrdi da se incident nije dogodio na način kako ga je opisala Milka L. "Vodice su pune srpskih turista i sve funkcionira odlično, bez incidenata", tvrdi svjedok koji kaže da su momci u automobilu prvi počeli provocirati motociklista. "Oba momka bila su istetovirana i nabildana, izgledom podsjećaju na 'momke s vrelog beogradskog asfalta'. Vozili su se jednosmjernom ulicom iz smjera pošte u Vodicama prema Splitskoj banci kad je skuter naišao s druge strane, vozeći u krivom smjeru". Očevidac koji nam se javio tvrdi kako je vozač automobila tada počeo vikati na motociklista i obratio mu se sljedećim riječima: "Pička ti, bre, materina, voziš u pogrešnom smeru". "Motociklist mu je na to odvratio: 'Daj odjebi, vi ovdje niste poželjni'. Mladić iz automobila motociklistu se zatim opet obratio psovkama, spominjući mu majku, te izašao iz vozila i krenuo prema motoru. Motociklist je sišao s motora i udario ga, nakon čega je mladić iz automobila pao, udario glavom i ostao ležati", tvrdi svjedok događaja. Ja pojma nemam zasto se uopce toliko prica o jednoj obicnoj seoskoj tuci, kakvih se dogadja svaki dan .. iz svakakvih razloga.. no kad se vec dize tolika frka i padaju teske rijeci .. da li ce se... ako se ovo pokaze tocnim .. itko od cijenjenih glava ispricati Hrvatima?
napisao/la Melet, Srpanj 12, 2010
I ne samo da su Hrvati "ma gdje bili" i ne kao Srbi i Crnogorci,kao dva oka u glavi,nego jedno oko u glavi u nacionalnom,a da ne govorimo teritorijalnom smislu,jer BiH je najprije zemlja hrvatskog naroda,pa podstanara Srbijanaca,koji su u povijesnim turbulentnim vremenima,najviše turskim progonstvom,saživjeli s narodom kojeg su tamo zatekli(a koga su zatekli?) i onda Hrvata i Srba muslimana,dakle "poturica",koji se prozvah ne tako davno Bošnjacima(što uopće ne treba negirati)..s tim da su cca 70% tih poturica nastali od hrvatskog katoličkog puka,a 30% od srpskog pravoslavnog puka..teza prihvatljiva..za mene...od prof.Mirsada Bakšića,koji također zbori ili je zborio,da tu tezu znaju svi "muslimanski" intelektualci,ali im se ne uklapa u političke gabarite,jer veću materijalnu korist imaju od islamskog svijeta?..ako se izbore da postanu narod!?S NEMO-om se u potpunosti slažem.Mijo Faust Perica!
napisao/la Nemo, Srpanj 12, 2010
Tuki, ne samo što si nepismen, nego ti nedostaje i elementarna sposobnost razumijevanja tuđih rečenica. Ne treba na tebe dalje gubiti dragocjeno vrijeme.
Samo te upozoriti da tvoja navodna "tolerantnost" proizilazi ne iz kvalitete tvog karaktera, nego je načelna sastavnica tvojih političkih stavova, ali i posljedica činjenice da je rat za tebe bio samo elementarna nepogoda koja se dogodila nekome drugome. Tvoja "tolerantnost" u svom stvarnom svjetlu pokazuje se u tvojoj rečenici da stvari na ovom portalu dolaze iz Bosne, što više nego jasno upućuje na tvoj šovinizam prema ljudima iz BiH. Hrvati iz Hrvatske su trajno zainteresirani i solidarni s Hrvatima iz BIH jer smo jedno nacionalno biće u dvije države i, pomirio se ti s time ili ne, svi članci koji informiraju o stanju u BiH su dobrodošli jer se o BiH u Hrvatskoj u službenim medijima malo govori , a govori se malo zato što tako političarima odgovara i lakše s narodom s obje strane granice manipuliraju. Ovo u Vodicama... nipošto ne opravdavam takvo ponašanje ako je rezultat pomućene pameti, mržnje ili neograničenog osvetoljublja. Osim toga, dok ne znamo o kakvoj se obitelji radi, o kakvim motivima obje strane u sukobu, ne možemo suditi, a još manje to prikazivati općom slikom. Onaj tko je častan čovjek nema se čega bojati u Hrvatskoj i lokalno stanovništvo će ga zaštititi i prije nego dođe policija. (Napomena: ako je potrebno, pročitaj rečenice dvaput, kako bi bio siguran da si ih ispravno shvatio - polako: prvo subjekt, pa predikat, pa mu nađi objekt, pa vidi u kojem je padežu i sl.) Članci kao ovaj su važni jer se suprotstavljaju manipuliranju s uzrocima rata, manipulaciji koja dolazi i iznutra i izvana, zaslugom politike: zbog gluposti, konformizma, ali i zbog prikrivenog neprijateljstva prema ovom narodu i državi. Ipak je simptomatično kako Srbija kao dio sustavne propagande želi na svakom planu, pa i ekonomskom, naštetiti Hrvatskoj i samo budale to ne vide.
napisao/la stekliš, Srpanj 11, 2010
Točno,ali Švabe tj. njihova država su priznali odgovornost za agresivni rat,platili ratne odštete itd.A nisu pričali o tome kako su svi jednako krivi,Ja nisam protiv normalizacije odnosa sa Srbijom.Naprotiv.Ali najmanje što imamo pravo od njih očekivati je priznanje krivnje za agresiju na našu državu i ispriku.
napisao/la Tukki, Srpanj 11, 2010
Ne,nego ne treba potpirivati,ali sve je to iz sitnih interesa da bi se nekaj užičarilo.Nemoj zaboraviti i to da bi nam njihova lova i te kak dobro došla ovo ljeto...
Uostalom Švabe su nakon rata u Jugi ostavljali marke a mi smo ih objeručke prihvatili ,isto kao i Talijane,he,he Peace,brother...
napisao/la Tukki, Srpanj 11, 2010
Naravno da nije sporno.tko o tome uopće govori,ali od rata je prošlo 15 godina!
napisao/la stekliš, Srpanj 11, 2010
Pa nije,valjda,sporno da je agresija dolazila iz Srbije?Sjećaš li se odakle su tutnjale kolone tenkova posipane cvijećem od strane razdragane svjetine,dok su gorjeli naši gradovi i sela,a mi se branili u početku malokalibarskim i lovačkim puškama?Ne radi se,stoti put ti ponavljam,o našoj mržnji na srpski narod.Radi se o tome da je sramotno što se sada u ime lažne pomirbe izvrće istina,Tako će se postići suprotno od željenoga.Upravo to je put u raspirivanje mržnje i novih sukoba.Jedino istina oslobađa.
napisao/la Tukki, Srpanj 11, 2010
Članak je tendeciozan kao i svi na ovom portalu,pa si zamisli kako potpirujete mržnju i nesnošljivost!
napisao/la stekliš, Srpanj 11, 2010
A,molim te,pojasni mi iz kojeg si to konteksta,kako kažeš,izvukao ovaj događaj.
napisao/la Tukki, Srpanj 11, 2010
Samo izvlačim pojedine primjere iz kontexta da vidiš kakvi su svi vaši članci...
Jel'da da nije baš neka fora
napisao/la stekliš, Srpanj 11, 2010
Priznajem,Tuki,stvarno si tom pričom uspio potkrijepiti svoje mišljenje o netolerantnosti,a možda i genocidnosti Hrvata.Ogledni primjer.Ulična tučnjava,tko zna čime prouzročena,ali ti znaš da je uzrok baš to što je o tom nelijepom događaju navela gospođa Milka L.Evo ,ja sam Dalmatinac,i trenutno ovdje u mom kraju boravi dosta turista iz Srbije.Nisam još čuo da ih je tko napao.
napisao/la stekliš, Srpanj 10, 2010
Osobno mislim da je dotični Tomislav jednako u pravu kao i Tuki.
napisao/la Nemo, Srpanj 10, 2010
@Tuki
Sam si pisao o "vašim" portalima i na taj se način legitimirao. Po svemu sudeći ovdje si ciljano, kao što si bio i prije izbora, ali tebi to ne trebam objašnjavati. Ipak, mogao bi biti pismeniji i inteligentniji, a ne sipati floskule, parole i etikete u nedostatku sposobnosti racionalnog argumentiranja. A o osobnoj slobodi odn. individualnosti ne pričaj jer ne znaš o tome ništa, a najmanje znaš što znači nešto žrtvovati uime osobne slobode, časnih principa i nepotkupljivosti te trpjeti posljedice toga.
napisao/la Tukki, Srpanj 10, 2010
@ Nemo
Potpuno si u krivu-niti sam na ljevičarskim portalima,niti čitam srpske novine-kužim takvo razmišljanje jer na takvom principu stada vi funkcionirate.Nisam ni komunist ni fašist,ni katolik ni pravoslavac,yebi ga,tak je teško živjet u ovoj zemlji,svi ste vi dobro naplatili svoju pripadnost nekoj zajednici-ali osječaj slobode je neprocjenjiv!!!!!
napisao/la stekliš, Srpanj 10, 2010
Ne frfljaj,Tuki,nitko ovdje ne zagovara mržnju i nesnošljivost osim tebe.Još nas proglašavaš neodgojenima zbog toga što ne dijelimo tvoj pogled na svijet.Saberi se,čovječe.
napisao/la Likon, Srpanj 10, 2010
TAKO JE NEMO...zgražati se na natpis koji upisah marginalne manjine Srbe na vrbe je definitivno ne shvaćanje realnosti!?Ne tako davno?,ali ne marginalna manjina nego apsolutna većina i "više" ljudi,opijeni ideologijom SVI SRBI U JEDNOJ DRŽAVI(SANU i provoditelj "balkanski krvnik" Slobodan Milošević s mentorom akademikom SANU-a Dobricom Ćosićem..je "Hrvate ne na vrbe",nego su rezali genitalije,noseve,uši,prste i ručne i nožne,te jedan "isljednički tim" u Bučju..priznaj da si ustaša.."majku ti jebem ustašku"(između Požege i Pakraca)je rukotvorinom uradio mučenički prostor,te instalirao sustav "kap na kap vode" i u točno odabranu točku,pa vlastitu mokraču pij..itd..itd..a ova današnja situacija koju provodi ova "služinčad" bruxellsa od vlasti i Uzelac-Pupovac(a za njega se govorilo šteta da Milošević nema taj četnički poriv i tu inteligenciju),je puno VIŠE od "čačkanja mečke"..Mijo Faust Perica!
napisao/la Nemo, Srpanj 10, 2010
Aludirati na kućni odgoj M Tuđmana, odnosno na Franju Tuđmana je poprilično jadno. FT jest umnogočemu bio rigidna osoba, ali to samo po sebi ne diskvalificira jer je posljedica svih rastrganosti ovog naroda i namjerno pogrešnih i izobličenih interpretacija prirode hrvatskog naroda koju su iz šovinističkih i hegemonističkih poriva složili Srbi iz Srbije (a kao mantru prihvatili komunisti, jugoslaveni, danas lijevi liberali, a iz psiholoških ralzoga su u to kolo pristali i još neki umjesto da misle svojom glavom i dođu do vlastite istine).
Pored toga, Tuki, zanimljivo je da ti pod člankom koji govori o uzrocima rata (i o velikosrpskoj ideologiji - što je srpska nacionalna ideologija na čijem se pojilu napajaju od kraja 19. stoljeća Srbi u Hrvatskoj bez da se potrude naučiti čitati i obrazovati u europskom duhu) govoriš o raspirivanju nacionalne netrpeljivosti. Pobrkali su ti se subjekt i objekt mržnje i netrpeljivosti. Pretpostavljam da ti je Srbobran, pardon, (srpske) Novosti, bliskije štivo.
napisao/la Nemo, Srpanj 10, 2010
@Tuki
Kada se (samo)zadovoljavaš na ljevičarskim portalima, što radiš ovdje? Ovo nije ultradesničarski portal, ali ti ne bi znao o tome ništa. Ovo je jedini portal koji prenosi, ustraje na istini koju hrvatski narod osjeća kao svoju, bez obzira što vi ljevičari mislili o tome. Hrvatski narod ne podnosi ni jednu ideologiju, ni lijevu ni desnu, samo pokušava stoljećima preživjeti. I uz velike žrtve uspijeva. O zabranjivanju možeš samo sanjati jer nismo više u komunizmu, niti ćemo na tvoju žalost biti, jer ako tko bude štetio demokraciji u Hrvatskoj, neće dugo. A ovo u Splitu nitko tko voli Hrvatsku ne podržava, ali razumije! Teško da shvaćaš razliku. Ovako: ljudi koji ne razlikuju dobro i zlo svugdje ima, a politički ih najviše ima u extremnim ideologijama (od kojih je jedna komunizam). To se ne može iskorijeniti ni u jednom narodu, ali takvi dožive osudu okoline i na njih ne treba obraćati pažnju dok god ne štete tuđoj slobodi i životu. U ovom konkretnom slučaju se vjerojatnije radi o nečemu drugome: radi se o posljedici neuspjeha i promašaja politika od 2000. naovamo da ne samo vojno, nego pravno, politički i moralno sankcionira sve one Srbe u Hrvatskoj koji su izazvali rat i sudjelovali u njemu na vrlo aktivan način. Također je to posljedica, doduše, vrlo primitivna i nisko ostrašćena, (ali nažalost je za razumjeti), posljedica europskih politčkih igara oko Hrvatske i Domovinskog rata u kojemu su sve strane jednako krive i ne želi se jasno definirati agresor i njegovih zločini etnički očišćene i spaljene zemlje. U Slavoniji i Dalmaciji i u još nekim krajevima Hrvatske koji su prošli rat bit će još dugo takvih reakcija, tim više što se iz nekih vijesti može steći dojam kao da smo u 1990.-oj, a ne u 2010.-oj, jer Srbi opet, kako to neki branitelji kažu, "čačkaju mečku". Od ljudi kojima je s ruku oteto i ubijeno dijete, ili netko drugi u obitelji ili blizak, uz ovakovo unutar- i vanjsko-političko ozračje, ne može se očekivati da će ti ljudi NITI OPROSTITI NITI ZABORAVITI. Kao prvo, krivci i ne traže oprost, nego se bahate i pljuju na hrvatskoj zemlji, a kao drugo, katolički kršćanski duh u hrvatskom narodu će glavnini tog naroda uvijek dati snage da pri pravednom ogorčenju ne prekorači granice dostojnog ljudskog ponašanja.
napisao/la stekliš, Srpanj 10, 2010
A ti bi,Tuki moj,zabranjivao...to ti je ta lijevo-liberalna demokracija.Možda bi ti i zatvarao,a možda i ...Eto,Tuki,o tome ja pričam,ali me mnogi,Tuki moj,čak ni neki moji istomišljenici,ne shvaćaju.Brkaš iznošenje istine i mržnju,,,Vi ljevičari imate u glavi svoju djetinjastu sliku svijeta i čovjeka,do krajnosti pojednostavljenu i uljepšanu,nešto u stilu-Crvenkapica,baka,zločesti vuk,dobri lovac.I sad,ako se životna stvarnost i notorna istina ne uklapa u vaše viđenje potrebne i poželjne stvarnosti,onda treba onemogućiti,zatvoriti ili čak ubiti glasnika loših vijesti.Taj vaš infantilni pogled na svijet dovodi,u svojoj tragično grotesknoj izvedenici,do Pol Potovih polja smrti.To ja zovem zločinačkom iluzijom raja na Zemlji...Pokušaj malo razmisliti o ovome,prijatelju,i nemoj da ti kontraargument bude etiketa,što je uobičajeno kod vlasnika jedine istine i pravde.
napisao/la Tukki, Srpanj 09, 2010
Svaki članak prenesen iz ovih vaših medija je tendeciozno širenje nacionalne mržnje,stoga me čudi da vas već nisu zabranili i vlasnika portala i njegove slugante sankcionirali i kaznili jer se to koristi samo u svrhu stjecanja materijalne ili političke koristi!
napisao/la stekliš, Srpanj 09, 2010
Brate Mijo,pusti Vuka,nomen est omen,poslušaj stihove časnog srpskog pjesnika Jovana Jovanovića_ Zmaja: Hrvat se ne bori da što otme kome,čuva sveti plamen na ognjištu svome I dok tako radi,i u teški dani,i Bog su i pravda na njegovoj strani A što li će Srbin,zar on da se dade na put na kom nema ni Boga ni nade. Preporučujem Srbima da više čitaju Zmaja.
napisao/la Likon, Srpanj 09, 2010
EVO MARIJANE ŽUPAN KAKO I DANAS PIŠU VELIKOSRPSKI INTELEKTUALCI..i uz blagoslov tkz.hrvatsko-američkog pisca i novinara(a također intelektualca?..Vladimira Gossa:
"Ma kako ga zvali – ipak je jedan!" "Eppur c’è uno!" Štokavski jezik (momentalno sa 3 socio-politička serbofona standarda – 4. u nacrtu ustava Crne Gore) Varijantnosti zagrebačkog, beogradskog, sarajevskog i podgoričkog editoringa unutar štokavskog jezika na nivou su sinonima istog jezika Sistematizacija i stavovi: Dr. Korađo Merlokampi (Coraggio Merlocampi) Dr. Coraggio Merlocampi: e-mail: \n Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript '> Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript Kao uvod u jezičku priču navodim mišljenje hrvatsko-američkog pisca i novinara Vladimira Petera Gossa koji kaže: "Hrvatska 1700. nije Hrvatska 1500. Ne samo kulturno već etnički. Hrvati su se masovno iselili u Austriju, Mađarsku, Sloveniju, Furlaniju, Slovačku... U oslobođene krajeve useljava se čudo stranaca – pretežno srednjeeuropejaca. Veliki dijelovi Hrvatske ostaju Vojna Krajina, naseljena vlaškim prebjezima uglavnom pravoslavne vjere. To područje je praktički do 1995. izgubljeno za Hrvatsku. Kako je iz te mase preživjelih Kajkavaca i Čakavaca, i doseljenih Štokavaca, rekonvertiranih hrvatskih Muslimana, Turaka (Turčin, Turković...), Katoličkih Vlaha, Cincara i Cica, Grka, Arbanasa, Nijemaca, Čeha, Slovaka, Ukrajinaca, Mađara i Mađarona, Talijana i Talijanasa, Francuza i Židova, Autonomaša i Narodnjaka, Partizana i Ustaša ispala nacija koja je uspjela stvoriti državu i više je nego čudo. Postoji sekundarni mit, kojem sam i sam podosta doprinijeo – a taj je da Hrvatska nije zemlja, nije narod, već ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo brzo postanu "Hrvati". Čvrsto vjerujem da u tom mitu ima i više negoli zrno istine. Inače se navedeno čudo ne bi dogodilo. A to čudo je i izravna negacija mita o nepostojanju Hrvata koji je tako veselo lansirao Vuk S. Karadžić. Hrvati postoje iako sam Bog zna kakva nam krv kola u žilama (četiri pra-pretka pisca ovih redaka su: erdeljski Szekely, gradišćanski Židov, Ukrajinka rođena u Srebrenici, i lička Hrvatica – moguće mađarskog porijekla)." ..pa se Karađorđe nadovezuje... Kako reče g. Vladimir Goss, "Hrvatska nije zemlja, nije narod, već ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo brzo postanu "Hrvati". " Odatle slědi: Hrvatski jezik je jezik ideje, podneblja, onih doseljenika koji su vrlo brzo postali Hrvati....pa ne poznajući "teoriju" da je V.S.Karadžić prepisao sve od isusovca Bartola Kašića koji je živio 400 g.prije i Ilije Garašanina i uvodnika u "četništvo" V.S.Karadžića, moderni ČETNIK KARAĐORĐE MERLOKAMPI nezaobilazno se osvrće... 1814. Vuk Karadžić je Srbima smatrao "Srbe sva tri zakona" (pravoslavce, katolike i muhamedance). Kriterijum mu je bio jezik: Srbi su svi oni koji govore štokavskim dijalektom, odnosno srpskim jezikom. Poznato je da su u to vrěme Vukovo mišljenje dělili ne samo srpski, već i najznačaniji filolozi hrvatske nacije u nastanku. Tako je vođa ilirskog pokreta Ludwig (alias Ljudevit) Gaj isticao da su Hrvati "prigrlili srpski jezik" (Štrosmajer kao nadbiskup sprovodeći ekspanzionističku politiku Vatikana Srbe katolike (tadašnje Vlahe) naziva Hrvatima, težeći da ih uključi u Hrvatsku naciju i u Hrvatsku čisto katoličku pokrajinu unutar Austrougarske), a Dubrovčanin Milan Rešetar da je "Dubrovnik po jeziku bio uvěk srpski". U to vrěme nikome nije ni padalo na pamet da osporava činjenicu da svi govornici štokavskog dijalekta čine jedan narod – Srbe, koji svi govore istim jezikom – srpskim, a koji se međusobno razlikuju samo po věri. Zato nije nikakvo čudo što prva rečenica znamenitog Bečkog književnog dogovora iz 1850. počinje rěčima: "Dolě potpisani znajući da jedan narod traba jednu književnost da ima…" Potpisnici ovog dogovora su i Hrvati (u istini, Srbi katolici i ostali narodi hrvatske nacije među kojima i Hrvati) koji nisu mogli imati ništa protiv da "jedan narod (tj. "narod srpski bez obzira na njegovu vjersku razdijeljenost") "treba jednu književnost" (tj. srpsku književnost), jer je to naprosto bila samoočigledna činjenica. Stojan Novaković u svojoj Istoriji srpsku književnost děli na staru, srednju i novu, a Pavle Popović na narodnu, staru, srednju i novu. Kako bilo, uvěk se pod srednjom srpskom književnošću podrazuměvala Dubrovačka književnost, tj. književnost Srba katolika nastala u Dubrovniku. U ovoj fazi, opšteprihvaćeni filološki model uklapao se "u istorijski interes srpskog naroda za ujedinjenjem na osnovu jezika i etničke pripadnosti". On je, uostalom, bio saglasan i sa srpskim nacijskim programom, koji je utemeljio "tvorac moderne srpske nacijske svesti grof Đorđe Branković (1645-1711)...a ti "agnostiče" preko noći pretvori se u DRŽAVNIKA...na što to sliči "ljubim ruke" Tadiću(pa valjda je i on velikosrbin,ako nije četnik?)..ili ljubim "ruke" Dodiku "deklariranom Četniku"...???Mijo Faust Perica!
Komentiraj
|
Pretplati se na komentare
Pred nama su poprilično neobični izbori za jednu demokratsku državu. Ova kampanja pokazuje sav jad naših medijskih sloboda, isfrustriranos tzv političke elite, antihrvatski i nadasve malodušni pristup vanjskopolitičkim problemima. Jasno se vidi tragična morana provalija u koju smo naivno pristali biti bacani u poslijednjih 10 godina. Naivno smo nasjeli na priče o otvaranju svijetu, na priče o medijskim slobodama, na lažne istine o krivcima za neuspjeh naše vanjske politike. Jer, poricali mi to ili ne, na sve smo mi to pristali.
U novom broju Glasa Koncila objavljen je razgovor sa svim predsjedničkim kandidatima. Prof. dr. Miroslav Tuđman iznio je svoja razmišljanja o potrebi očuvanja nacionalnog identiteta, kulturne baštine, kršćanskih vrijednosti, osiguranja socijalne pravde i zaštite prava na život. U nastavku također donosimo i urednički komentar iz Glasa Koncila u kojem se najavljuje da će radi informiranja vjernika izjava Hrvatske biskupske konferencije povodom izbora za predsjednika Republike Hrvatske biti tiskana na posebnim letcima.